PROTESTI PO TANJIRU

 Piše: Radmila Karlaš

Policija je bjesomučno lupala na vrata.Oko zgrade se već iskupio gladan svijet, kao i gladni psi. I Mitar je bio gladan dok je otvarao vrata. I bijesan, jer mu je upravo ispao zadnji upotrebljiv i svarljiv zalogaj kroz prozor. Nije ni slutio da je i glad kažnjiva, a siromaštvo opasno po život. " Varvarizam, napad na entitetske institucije, ugrožavanje poretka, povezanost sa mračnim zapadnim silama, atak na predsjednika blentiteta i sve srpske članove u ko đoja zajedničkim institucijama...."

Grozda je prekinula policajca koji je sricao sa papira pred sobom, munuvši ga šakom u rebra kako bi se progurala u stan. U ruci joj je beživotno stajala lijeva strana tanjira prepolovljenog tačno po sredini. "Evo komšija, nek je sva šteta u ovom, hranu nisam mogla da ujagmim, raznijeli je gladni psi." Policajac je munjevito zgrabio krhotine tanjira, pri tom se porezavši po prstu. "Dokazni materijal", dahtao je, dok mu se niz ruku slijevala krv. "Vi ste dakle gospođo živi svjedok kako je sve počelo od tanjira..." "Više sam doduše mrtva do živa sa svojom malom penzijom, ali od tanjira sve uvijek i počinje, ako je prazan jao ti ga nama..." "Pametna žena, nema šta, hoćete li se potpisati ovdje, molim!" Grozda je prinjela ruku ustima u čudu."Ček, ko su sad ovi", pokazala je prema grupi specijalaca koji su se raspoređeni u strijelce penjali stepenicama.  "Naša policija gospođo, naši specijalno obučeni timovi." "Dobro to, ali šta oni rade ovdje. Mitre, ti si blijed, kažem ti nisam mogla da otmem od pasa, ali ću ti sad časkom napraviti koju prevrtu, ali bez jaja, nijedno nije ostalo u kući..." Mitar se kao proštac izvrnuo na leđa. Grozda je utrčala u WC i izašla sa kofom punom vode koju mu je pljusnula na lice. "Nije jeo od prekjuče, a ono malo piletine što mu moj Dragutin dade, ispade mu kroz prozor dok je htio da ga zatvori."Policajac je i dalje nešto zapisivao, dok su specijalci trčali po kući. Neko je upalio i TV. "Podrivanje našeg humanog i demokratskog poretka nastavlja se po direktivama iz Sarajeva, onog sa tri bogomolje ko đoja da se razumijemo, vjerovatno potpomognuto i sa mračnim silama sa zapada o čemu svjedoče i današnji događaji koji su se umalo oteli kontroli budući da su se desili u mnogoljudnom naselju..." Grozda je tako prodorno vrisnula da je Mitar skočio kao oparen. "Eno našeg tanjira, eno ga, Dragutin i ja ga kupili kad smo se vjenčali, bio cijeli servis, ostao taj jedan kao Mujo u majke." Svi su se okrenuli prema TV i otvorenih usta zablenuli. Ubrzo se začuo i falset. "Na licu smo mjesta predsjedniče, pardon, dragi gledaoci. Dragi predsjedniče, zapravo dragi gledaoci, kažem vam umalo da odavde sve počne, pa ti onda upri prst za Mijatom. Mislim dragi moj predsjedniče, to se tako u narodu kaže. E sad, ovaj ovdje nije Mijat, ali je Mitar, vrlo opasan, zločinački nastrojen tip, što se ne bi reklo na prvi pogled naravno. Djeluje tako usukano i jadno, da se čovjek sažali. Ali, kao što je poznato, od ovih usukanih sve začas krene. Nisu oni tako obli i dobrohotni kao vi, dragi predsjedniče... s vama doduše ništa ne počinje naravno, ali se zato završava."

 Mitar se češao iza uva i čeznutljivo gledao prema vratima iza kojih je nestala Grozda u naumu da mu napravi prevrte. Zavijanje crijeva nadjačalo je sve ostale zvukove, tako da je tek kroz izvjesno vrijeme postao svjestan neke spodobe koja mu je gurala  metlu pod nos. Na metli je bila neka oznaka, ali nije mogao da pročita koja. "Kakva revolucija beno, o čemu ti to..." frknuo  je kroz brkove koji su se razletili na sve strane. "Ajde,ajde,  sve je to već poznato, pratimo mi šta oni njihovi rade. Mitre, da čujemo ko je tebe indoktrinirao za ovu akciju pokretanja širokih narodnih masa u cilju urušavanja našeg lijepog entiteta u centralističku..." "Gdje si Grozdo, umrijeću ti mlad", Mitar se već grčio, dok su crijeva orkestrirano kričala na sav glas. Odgurnuo je spodobu i metlu koju je držala zajedno, pa se potom naslonio  na sims prozora čeznutljivo gledajući prema livadi gdje su još samo psi mahali repom nakon njegovog nesuđenog ručka. Kašika mu je ispala iz ruke gotovo istovremeno kada je osjetio hladnu cijev na sljepoočnici. Specijalci su ga opkolili gurajući reporterku koja je sjevala kao peš, a na njegov užas i Grozdu sve skupa sa prevrtom koja se pušila na tanjiru. "Ti to i dalje izazivaš javni nered i baš hoćeš revoluciju, a", specijalac ga je tako odalamio kundakom da se umalo onesvijestio. "Ma šta ja, ljudi pomagajte." "Znamo mi takve, lupa, lomljava, nanošenje štete, e neće moći."

"Oooooooooo, jadan sam ti, ooooooooo, jadna sam ti,"čulo se izvana kao zavijanje vukova. Gledaoci su potom na svojim TV ekranima mogli da vide gomilu svijeta koji se slijevao na livadu ispod Mitrovog prozora. Specijalci su formirali neprobojne kordone sa puškama na gotovs. Pedesetak staraca i još toliko starica  poznatih Društvu za ukop "Sveti Pantelija", kao i izvjesnom Loptijanu koji se proslavio kreditirajući ukop mahalo je viljuškama i kašikama. "Vijesti se brzo šire, znate. Čim načujemo da je negdje ispao  neki zalogaj, trčimo svi, pa ko šta ujagmi. Ne znate vi šta sve ljudima može da ispadne kroz prozor. Ovaj put, psi su bili brži."

Ispred svojih malih ekrana gledaoci su uočili pomračenje neba u Manjem. Kao što je primjetio jedan poznavalac prilika, kao da će svaki čas uslijediti operacija Konjički skok, samo bez Maršala u Pećini. Padobranci su sjevali očima spretno se dočekukući na noge. Češljali su svaki pedalj grada. Na cijeloj teritoriji grada najstrožije je zabranjeno otvaranje prozora, kao i naginjanje kroz iste s posuđem, a pogotovo s hranom u njemu. Uveden je policijski sat, a svako kome bi ispala kašika, viljuška ili nož iz ruku iz bilo kog razloga, bio bi krivično gonjen do sudnjeg dana. Policija je tokom 24-časovne akcije uspjela da privede još nekolicinu lica osumnjičenih za podstrekivanje nemira širih razmjera.Tako je troje lica uhapšeno zbog glasnog kašljanja, iskašljavanja i zviždukanja kroz pluća za koje je dežurni inspektor neopetovano zaključio da su jedan od zvukova revolucionarne onamotepeje. Naziv je odmah ušao u udžbenike Akademija za kadar. U MZ Donji potok privedeni su svi svatovi skupa sa mladencima, jer je tokom svadbe došlo do lomljave čaša. Nakon što je svadba proglašena skupom visokog rizika, mladencima je preporučeno da slave nekom drugom prilikom. Kumovi su zadržani u pritvoru na neodređeno vrijeme, jer su pucali ispred kafane što ih je dovelo u vezu sa organizatorima protesta u Francuskoj. Inspektor je ostao gluh za objašnjenja kako svadbe nema bez pucnjave, dodavši u mali Priručnik za kadar poglavlje "Reperkusije pucanja na svadbama kao podloga svake nepravedne revolucije." Nakon toga je unaprijeđen u vanrednog profesora akademije u Vlasenici.

Mitar je beživotno ležao na krevetu. Grozda ga je držala za ruku i šmrcala u maramicu marke Violeta. "E Mitre, moj Mitre, ne stigoh s onom prevrtom. Glad očiju nema moj dobri komšo. Sad ćeš se ti napokon smiriti, evo oni Koptijanovi, oni što si plaćao kredit godinama, sad će brzo doći, pa će te ukopati kao čovjeka."

Grad je ubrzo utonuo u svoju kolotečinu. Policijski sat je ostao na snazi, kao i pojačane kontrole građana. Za svaki slučaj, nijedna tvornica nije otvorena, kao ni radno mjesto. Ali se predsjednik lično zauzeo da se poveća broj grobnih mjesta na gradskim grobljima. Ustanovljeno je da se umjesto jednog ukopavaju dva pokojnika, što je poznato kao čuvena AKCIJA za umiranje. Već u prvim danima dala je značajne rezultate. Mnogi su procjenili da je bolje da umru danas, nego sutra. Predsjednik se dobrohotno smješkao u kameru gladeći nabrekli trbuh. Sa TV ekrana se jednako čuo falset "... Dobro veče druže predsjednič