Pobjede dan se javlja,
Naš se združen kreće hod!
Melezijada Nek bude ljudski rod.
Ustajte svi na zemlji kleti,
vi sužnji koje mori glad!
Nepravdi razum sad se sveti,
utnji već i selo i grad.
Nek tiranstvo sruši naša snaga,
Bezbrojno roblje, sad ustaj!
Nek svijetu starom nema traga,
svoj bijedi sutra biće kraj!
od silnih nama nema dara,
krvnici su nam car i bog!
Ko drugom sve na svijetu stvara
sam nek zgazi vraga svog.
Da nas zlotvor taj više ne davi,
I mis’o da ne guši mrak,
Raspir’mo oganj u čas pravi,
I naš nek kuje čekić jak!
Naš zakon vlasnika sad tišti,
U ruci silnih krvav mač,
pod njime sirotinja pišti,
on joj stvara bijedu i plač.
Svi mi bijasmo sve dosad bespravni,
jednakost nek je sad za nas,
U pravu postanimo ravni,
I sebi sami dajmo vlast.
U bijesu svome sam je ružan
Taj kralja novca gnusni soj.
A svima dužan i predužan,
pljačka nam on trud i soj.
Što naš rad nam stvori i osnaži,
otmicom tuđ je zalogaj!
Al’ narod sada od njeg’ traži
Da vrati krvav zajam taj!
Nas varkom lagali su silni,
Nek mir je nama, njima boj!
A vojska, saveznik obilni,
Biće s nama, uz svoga svoj.
osvajački ko u rat poziva
Da narod bude drugom rob,
Nek znade: naša puška živa
I njemu sprema crni grob!
svud radnik i seljak se budi,
visoko nose crven steg.
A širom zemlje radni ljudi
silnike će nagnat’ u bijeg.
Što nam krv su vjekovima pile
Tih crnih ptica skrš’mo let!
Kad s lica zemlje sve iščile,
pod suncem nek zablista svijet!
pobjede dan se javlja,
Naš se združen kreće hod!
Melezijada
Nek bude ljudski rod!
(Melezijada je ijekavska varijacija na ekavski prepjev Internacionale Milana Bogdanovića, op.a.)
1
„Al-Kaida, predvođena Husom iz Nicaze napala je naselje vrbu”, javili su vodeći mediji u blentitetu sRA. vrač istog izjavio je odmah da Ministarstvo unutrašnjih poslova drži sve pod kontrolom. Upitana, Hermina G., izazvala je šok kod prisutnih zapjevavši Nicaze blues. Reporter se sklonio u stranu da bi gledaoci mogli da osmotre mnoštvo crnih najlon vreća, koje su prekrile taj dio grada. Na svakoj od njih, masnim žutim slovima pisalo je: „pokriti sramotu.” U kadar je potom umarširao mladić na čijem su licu dominirale naočale sa ogromnom dioptrijom, koje je svako malo gurao na vrh čela, da bi se one potom u prirodnom letu stropoštavale na njegov nos. prije nego što su uspjeli da se upitaju je li to tik, gledaoci su na svojim malim ili pak velikim plazma ekranima mogli da pročitaju stupilo stupilović, analitičar za islamsku urotu.
„Vidite, naročito sumnjamo da se Al-Kaida povezala i sa jKp „Čistoća” iz našeg grada. jer, kako objasniti da se samo pet minuta nakon rada komunalaca sve ove burke nađu na ulicama”, uporedo sa zadnjim slogom, naočale su aterirale na nos.
„Mene više podsjećaju na vreće za smeće”, dahnuo je reporter, na šta ga je stupilović ošinuo pogledom nadmoćnosti.
„Znate li vi da kod tog zla od Al-Kaide stvari nisu nikad onakve kakve izgledaju na prvi pogled. Dakle, ovo nisu najlon vreće, već burke, kojima bi oni da nam prekriju... prekriju...”, tu se stupilović naglo zagrcnu od nadošlih suza, otra ih odlučnim pokretom ruke, zabaci glavu sa naočalama povrh čela, te kroz plač izgovori muklo:
„Ali, neću im dozvoliti da sada kada sam napokon stasao, kada sam, ako hoćete polno sazrio, kada me ispunjavaju životni sokovi, da mi sad, baš sad prekriju prizore tijesnih pantalonica, vretenastih nogu, nabubrelih grudi...”
Gledaoci su potom ugledali natpis Zabranjeno za mlađe od 18 godina, koji je titrao na prizoru unezvjerenog reportera, ušeprtljanog u nakani da odvuče uplakanog stupilovića, koji je jednako ponavljao:
„...te jedre grudi u tijesnim majicama...”
Najhrabriji mediji u zemlji, dakle jedan, sutradan su izvjestili da je blentitetska Tv sRA opet emitovala jebatanju.
Sljedeće večeri, od 19, pa do 19 časova i 30 minuta, majke su ostavljale do pola nahranjenu djecu, očevi započete poslove, penzioneri uzimanje lijekova i sjedali pred televizor. Televizija sRA je rabila svoj daljnji repertoar.
„Javnost sumnja da je sukob započeo još dok je Hermina G., sa prijateljicom boravila na ljetovanju. Dotični Huso je primjećen u vodama Crvenog mora kako narečenoj H.G., pokušava omesti plivanje, ugrozivši joj pri tom život, tako što ju je opasno dugo i nesrazmjerno njenoj fizičkoj snazi zadržavao u vodi usmenim predanjem o Kur’anu. Kako smo saznali iz pouzdanih izvora, više od nezainteresovanosti dotične za datu temu, Huso je bio vidno rezigniran što istoj jedna sisa više viri iz kupaćeg kostima. pratićemo i dalje ovaj interesantan slučaj, a do tada, pripadnici policijske stanice iz MZ vrba ispijaju pivo kod obližnjeg dragstora i nadgledaju kuću H.G. Za sada, još niko nije ukrao sporni kupaći kostim, kako je to Huso iz Nicaze u svojoj fetvi najavio”, novinarka je na kraju iscrpnog pregleda napućila usta i poslala poljubac gledaocima. Kada je shvatio da program ide uživo, urednik je pao u nesvijest.
Televizori su se tih dana usijali. Niko nije htio da se odmakne od ekrana ni na momenat, kako ne bi propustili ni dijelić akcije, koju je policija u međuvremenu nazvala Veća sisa.
pomenuta H.G., nije davala izjave. Uporno je ignorisala da da bilo kakav odgovor i na najintrigantnije pitanje, a to je da li joj je jedna sisa zaista veća od druge. Cijela nacija i ono malo nacionalnih manjina, pali su u grozničavo iščekivanje. Takvo stanje, stariji su sa čežnjom poistovjećivali sa onim kada se strijepilo da li će i zadnji metar pruge Brčko-Banovići biti na vrijeme položen. počeli su da se javljaju i dobrovoljci za čuvanje kuće Hermine G., a nemali broj zagovarao je i policijski čas. Ispred kuće se danonoćno nalazio veliki broj zainteresovanih. Feministkinje su nosile transparente i užasnuto uzvikivale: „Koji seksizam, koji užas, hoće li ženama još zabraniti da imaju različite sise...” Džender okruženje dalje je klicalo: „Neće, neće, naša borba nek’ se kreće, jer naše sise, naša stvar, muške svinje tu prave dar-mar...”
Tu i tamo bi se pomolio i poneki penzioner, tražeći veće penzije, ali na tu kategoriju stanovništva uglavnom niko nije obraćao pažnju.
Za to vrijeme, najuporniji mediji u regionu nekako su se dokopali podatka da se policija dosjetila, pa je dala da se izradi na desetine savršenih kopija dezeniranog kupaćeg kostima, kako bi Husi zavarala trag.
U obližnem policijskom centru, agenti su dugo buljili u gornji dio kupaćeg kostima, zbunjeno se češkali po glavi i ponavljali kako su košarice potpuno identične, pa samim tim ne shvataju kako je jedna sisa mogla da bude više izbačena od druge. Tajne službe svakodnevno su izvještavale kako su sise sporne isključivo jer su srpske i da će im neprijatelj utoliko uvijek naći manu.
Dio obavještajne službe, bliži predsjedniku, otvorio je dosije, dezeniran u boji kupaćeg kostima i naznačio ga sa Strogo povjerljivo. Izvještaj, pisan u šiframa resio je stranice dosijea.
„Crveno more 200. g. Šta je H.G., uopšte radila u tim vodama, izvan svih srpskih zemalja. Zašto nije otišla na plovidbu Dnjeprom, na primjer”, upitao se naglas jedan od obavještajaca, gledajući kako se noge Šefa klate sa stolice na kojoj je sjedio. Mada im je bilo izričito zabranjeno, nije mogao da odoli, a da ne posmatra taj fascinantni prizor. Tek kada je Šef ustao i u svoj svojoj visini mu se javio negdje ispod pupka prenuo se, ali bilo je kasno. „suspendovan si u naredna dva mjeseca.” „Ali...”, pobunio se.
Ostalo mu je samo da pogleda prema već otvorenim vratima,
u špalir policajaca, uredno podrezanih pendreka i povinutih koljena kako pozdravljaju Šefa.
Nastaviće se...
Comments
Post a Comment