Banja Luka po mjeri čovjeka



Preneseno sa prijateljskog Internet portala H-alter!


Fotografija članka
Metropola Republike Srpske u znaku je premijera Milorada Dodika. Kritičari ga optužuju za korupciju, nasilje i medijski mrak, a on se svojski trudi održati takvo stanje. Banja Luka ima jednu od najvelebnijih vladinih zgrada na svijetu, a javni osjećaj odgovornosti za ratne zločine i dalje je na niskoj razini, pa je premijer iskoristio i nedavnu posjetu Biljane Plavšić za jačanje svoje popularnosti u neprosvijećenom puku.

„Imam potrebu otići iz Banja Luke, ali ne znam gdje bih otišla. Nisam otišla na vrijeme pa sam ostala i zaostala", priča nam uz domaće Nektar pivo Radmila Karlaš, bivša novinarka i književnica koja je izdala knjigu „Četverolisna djetelina", roman koji se bavi suočavanjem sa ratnim zločinima, za kojeg Radmila kaže da je apsolutno ignoriran u RS-u dok za njega u ostatku države, posebno u Sarajevu i u ostatku regije, vlada prilično zanimanje. 
Samo dan prije našeg dolaska u prijestolnicu srpskog entiteta Bosne i Hercegovine grad je prvi put nakon puštanja iz pritvora posjetila Biljana Plavšić, bivša ratna predsjednica RS-a, osuđena ratna zločinka i odnedavno slobodna građanka Beograda.
Pitamo Radmilu kako ljudi u Banja Luci doživljavaju Plavšić. „Eto tako, fino", rezignirana je Radmila. „Mi se naprosto ovdje sjajno osjećamo kad vidimo na što se troše naše pare. Pretpostavljam da gospodin premijer nije svojim parama platio avion kojim je otišao po gospođu Plavšić u Švedsku. Otprilike bi svi trebali biti postrojeni i pljeskati. Ali eto, nismo svi postrojeni", nastavlja Radmila. 
Po dolasku u Banja Luku, Plavšić se pomolila u pravoslavnoj crkvi, posjetila grob pokojne majke i ostatak dana provela u razgovoru sa premijerom RS u u administrativnom centru Vlade. Kratku vijest o tome i njezinu izjavu da je „jako srećna što je opet u Banja Luci, pronašli smo sutradan u najvećim entitetskim Nezavisnim novinama, koje se ovdje posprdno nazivaju „Zavisnima".
Medijska vijest opet je i Radovan Karadžić koji je, baš kao i Šešelj iMilošević, od svog haškog suđenja uspješno napravio grotesku. Suđenje Karadžicu je odgođeno, a nekoliko dana poslije veliki branitelj srpskog entiteta i svega srpskog,  premijer RS Milorad Dodik, plakao je na sprovodu patrijarhu Pavlu u Beogradu.
Godišnjica Daytonskog sporazuma „proslavljena" je 21. studenoga.  Toga dana, prije 14 godina, TuđmanIzetbegović i Milošević su, nakon višetjedne izolacije u američkoj vojnoj bazi u Ohiju, stavili svoj paraf na papir kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini.
Par dana prije dejtonske obljetnice,  18. studenog, propušten je još jedan "dan D", odnosno rok koji je BiH zadala EU i SAD  u novoj rundi pokušaja ustavne rekonstrukcije zemlje, započetoj 9. listopada u Butmiru kod Sarajeva. Tada su svi važniji svjetski mediji ponovo obratili pažnju na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo je ponovo postalo svjetska priča dana. Pregovori su propali, a da nisu ozbiljno ni počeli. Kao glavni opstrukcijski element označen je opet premijer RS Dodik koji je odmah na početku kategorički odbio sudjelovati u revizijama daytona koji bi išli na štetu RS.
Bosna i Hercegovina sa ovakvim nakaradnim sadašnjim uređenjem ne može dalje. Tri naroda, dva entiteta, tri vlade (plus još 10 kantonalnih i jedanaesta distrikta Brčko), rotacije, konsenzusi, pravo veta. Savršen način da baš ništa ne funkcionira. Paradoksalno je da načelno funkcionira samo Republika Srpska, i to centralizirana, u vlasti jednog čovjeka, Milorada Dodika, koji uspješno koristi svoju moć i medije kako bi onemogućio svaki dogovor s liderima druga dva naroda.
Centraliziranu Republiku Srpsku Dodik drži u potpunom medijskom mraku, većina medija je pod njegovom direktnom kontrolom i oni uspješno provode propagandu o raju zvanom Republika Srpska.
„Opšta je tajna je da su svi mediji pod patronatom premijera koji izdvaja značajna sredstva za medije i tako ih pretvara u svoje poslušnike. Uopće ne postoji kritika na njegov račun, objašnjava Radmila Karlaš. Jedini alternativni medij je Buka, čiji je utjecaj s obzirom da je internetski portal, prilično marginalan. Možete misliti koliki je utjecaj zvaničnih medija na obične ljude, pogotovo televizije". 



Comments