KNJIGE

Romani Četverolisna djetelina i Kad utihnu melezi  mogu se kupiti:

BLuka

knjizare: KULTURA, kralja Petra I Karadjordjevica (nekadasnji Bulevar), KULTURA u Merkatoru, Borik, 051/215571

LITTERA u zanatskom centru, Jevrejska ulica I sprat , 051/218577

LIBRA, takodje, ista lokacija kao LITTERA, samo knjizara pored,

EURO GUINTI, knjizara preko puta poste, centar grada, kralja petra I Karadjordjevica 051/211770

Mala knjizara Biblioner d.o.o. ,ul. bana Milosavljevica 8 prema kinu Kozari, nekadasnja Solajina ulica, u blizini Cambridge centra

051/216 422

Sarajevo

knjizara Buybook, Radiceva ulica 033/552745

VBZ knjizara kod Umjetnicke galerije 033/261685

Zenica

knjizara Logos, stari zanatski centar 032/401380

Mostar

knjizara Buybook

Tuzla

knjizara Buybook

Zagreb

Enisa Pletilic

00385989347503

LJUBLJANA,
alenka jerse 0038631860678

Oslo
Stupar MA Željko
 Institut Navrbrda
stura@live.no / +47 97634840

klik za ON LINE KNJIŽARU

klikni na sliku za veću verziju članka

 Filip David o Radmilinim knjigama:   

 Ovo jeste roman o jednoj drami koja se odigrala i koja se nije odigrala. Drama opšteg rasapa nažalost je odigrana, a drama na kojoj počiva osnovna radnja romana ima samo virtuelne pretpremijere, jer i reditelj i nekoliko ključnih aktera ličnu dramu smatraju okosnicom moguće predstave. I tako svako, pa i čitalac ove zanosno pisane proze, doživljava tu dramu na svoj način. A drama je klasična po svim principima antičkog tumačenja – o zlu i dobru. A na te dve kategorije naslanja se i moderni svet ovovremenosti. Roman „Četvorolisna djetelina“ Radmile Karlaš otvara na jedan ličan, intiman način, pripovest o tamnom bosanskom vilajetu, o mraku koji je pokuljao iz dubina, uništavajući sve ono što su u toj čudnoj, blagoslovenoj ali i ukletoj zemlji ljudi gradili vekovima. Pa ipak, pored svega, Radmila Karlaš možda i pomalo naivno, veruje u pobedu dobra. Bajkovitom završnom pričom o traganju za „čevtorolisnom djetelinom“ želi da nas ubedi kako traganjem za smislom, za nadom, za dobrotom, zlo može biti potisnuto i vraćeno u mrak iz kojeg je došlo. To je plemenita ideja, mada mi se ipak čini da je bliže istini kako je, na nesreću, zlo neuništivi deo ljudske prirode. 

Svetlana Slapšak:

Radmila Karlaš piše potpuno novom prozom, koju možemo razumeti tek ako razumemo pritisak pod kojim je odlučila da zameni jezike, i da kaže sve što pre nije smela – ne zbog pritiska, nego zbog profesionalno određenoga diskursa. Zato njen roman nema ničega publicističkoga, ničega novinarskoga, ničega na brzinu sklepanoga, ničega traženoga. To je koncentrat užasa, sleđenog i kontrolisanog, namerno prozno disciplinovanoga, namerno osiromašenoga, namerno svedenog na samo najvažnije bleske značenja. Ledena poezija u prozi?

Emir Imamovic-Pirke, recenzija za 2. izdanje djeteline:
 Kada se novinari bave književnošću, obično strada književnost; kada se, s druge strane, pisci bave novinarstvom, strada – novinarstvo. Barem pola ove teorije je tačno: teško je naći etabliranog proznog pisca ili pjesnika – izuzimajući one što su literarnu i novinarsku karijeru gradili istovremeno, te izuzetke koji, ipak, potvrđuju pravilo – čiji izleti u osnovne žurnalističke žanrove, dakle vijest, izvještaj, reportažu i intervju, nisu završili tako da bi najbolje bilo da se nisu niti dogodili. S druge strane, proteklih je godina književnost, uslovno kazano, profitirala od novinarstva: među najboljim ili sadržajem najvažnijim proznim naslovima recentne južnoslavenske književne produkcije su oni čiji su autori, prvo i dugo, bili vrhunski novinari. Dug je spisak takvih, a za mjesto na njemu svojim prvim romanom kandidaturu „stidljivo“ najavljuje i banjalučka žurnalistica Radmila Karlaš. Nekadašnja saradnica nezavisnih banjalučkih medija – u takve ne spadaju, naravno, oni što su svojim nazivom nezavisni, dok su uređivačkom politikom megafoni ideologije i(li) organiziranog kriminala – te respektabilnih regionalnih i međunarodnih listova i radio stanica, nakon povlačenja od redakcijskog deska i godina medijske apstinencije i prateće autorske anonimnosti, pojavljuje se kao romansijerka. 

Četverolisna djetelina obimom je nevelika ali sadržajem važna pripovijest o jednom vremenu u kojem su se rušile tuđe kuće i životi ljudi čija su imena bila drugačija, te onih koji nisu pristajali da zbog nacionalnosti stečene rođenjem, više vjeruju TV dnevniku nego vlastitim očima i sjećanjima. Odbijajući da vlastite, lijepe uspomene pretvori u ružno sjećanje na prošlost u kojoj „ništa nije bilo onako kako se činilo“, ne mireći se sa šutnjom kao najlicemjernijim oblikom saučesništva u zločinu, ali i ne bježeći od priznanja vlastitog razočarenja, Radmila Karlaš je ispričala priču o životu kao pozorištu u kojem se likovi otimaju nametnutim rediteljskim željama i pravilima.

Hana, Mija i Lela, junakinje su Četverolisne djeteline, ali i, svaka za sebe, prilično jasni literarni odrazi autoričinih faza iz tri ključna perioda njenog života. Hanin primorski raj, kojim, recimo tako, počinje rediteljski nekontrolirana tragedija, metafora je naših prošlih života, ličnih, duboko emotivnih sjećanja na vrijeme u kojem, za razliku od ovoga što ga živimo danas, sadašnjica nije bila grozna, a budućnost nikakva. Ta Hanina/Radmilina Arkadija, davno je izgubljeni raj od kojeg su ostale tek požutjele fotografije i priče što počinju sa sjetnim „Sjećaš li se kada smo...“, a završavaju malodušnošću zbog sasvim jasnog, ljudskog osjećaja da život nije sklon reprizama lijepih epizoda. Mija je, pak, svjedok vremena u kojem je, je li, „sve bilo onako kako je i izgledalo“, samo što je broj onih koji su više vjerovali sebi nego TV dnevniku bio, iz dana u dan, sve manji i manji. Držeći se devize da nije teško biti normalan, jer je konkurencija nikakva, junakinja pokušava živjeti baš tako, dakle, normalno, ali ne uspijeva bez posljedica proći kroz godine u kojima „njeni“ mijenjaju i ćud i uniformu, dok oni što su odjednom postali „tuđi“ nestaju ili u izbjegličkim kolonama ili pod zemljom. Središnja epizoda/svjedočenje/ispovijest, ima zanatskih, uobičajenih književno početničkih problema, ali sve su mane manje kada se uporede sa autoričinom vrlinom, sa hrabrošću da i kroz literaturu, kao što je to radila kroz novinarstvo, svjedoči zločinu bez obzira na ime, prezime, JMBG, nacionalnost i adresu počinitelja. Izdvojen iz Četverolisne djeteline, središnji dio romana mogao bi funkcionirati i kao predložak za filmski scenario, čija realizacija podrazumijeva spremnost na beskompromisnost kakvu ima Radmila Karlaš. Svoj prvi roman Radmila Karlaš završava „kao Lela“, Banjalučanka koja odlazi u grad po svemu drugačiji od onoga što je pojeo Mijine godine i prijatelje. Suosjećajući s tragedijom Sarajeva i kombinirajući bol sa uspomenama, ona putuje noseći sliku idealiziranu do one mjere koja podrazumijeva razočarenja. Takav doživljaj uništenog grada nije, međutim, u funkciji uspostavljanja nekakvog neodrživog, loše konstruiranog balansa, nego, iskren emotivni sudar svijeta unutar Lele i oko nje.

Pišući Četverolisnu djetelinu, Radmili Karlaš je važnije bilo ono što se jeste dogodilo, od onoga što se vještinom pisma čini kao da se moglo dogoditi. Zato je njena odluka da se okuša kao autorica u prozi važna i hvale vrijedna. Dijelom zbog toga što su na našoj književnoj sceni romansijerke – kako je u prikazu ovog romana napisala kritičarka Adisa Bašić – „ugrožena vrsta“, pojava rijetka kao dan bez loših vijesti. No, puno je, puno važnije što je Četverolisna djetelina tekst koji, pored ostaloga, svjedoči jedan period života s „one strane nišana“. I govori o onima što su „tamo“ živjeli, živjele tačnije, boreći se jedino da ne prestanu biti – ljudi.  

 

Filip David: TRN U SRCU

O romanu „Četvorolisna djetelina“  Radmile Karlaš

     Ono što mi se čini posebno značajnim jeste da je roman Radmile Karlaš „Četvorolisna djetelina“ prvi roman, koliko je meni poznato koji dolazi iz Republike Srpske a da se bavi zločinima sa toga područja. Književnost u Federaciji već je dala značajne pisce koji svedoče o onome što se u Bosni događalo u krvavom ratnom periodu. Samo da podsetim: dobitnik nagrade „Meša Selimović“ za 2008. godinu je Bekim Sejranović, a prati ga čitav niz talentovanih romansijera i pripovedača koji pišu o događajima u  bliskoj prošlošti. Sada im se pridružuje i Radmila Karlaš. Kako je Bosna razarana, spolja i iznutra, tako su razarani i životi ljudi koji su u njoj živeli pa su preostale samo krhotine nekadašnjih života. Pokazalo se da je najteže savladati zlo u sebi i to je trajna tragedija svih ovih „naših“ ratova. Zločinima prethodi manipulacija stereotipima i predrasudama koji  otvaraju nepremostvive provalije između naroda različitih vera ali sličnih kultura i  jezika. U svemu tome, istorijski posmatrano kao da postoji neka ukleta konstanta. Setimo se samo nekih ranih Krležinih tekstova i pripovedaka i iznenadićemo se koliko su aktuelne, kao da su danas pisane.

        U mozaičkoj strukturi svoga romana Radmila Karlaš zahvata područja od Prijedora, preko Banja Luke do Sarajeva tragajući za dokazima opšteg moralnog i fizičkog rasula koje se brzo i lako preobražava u mračno nasilje. Ali  i ostavljajući i zapise o nekim plemenitim i darovitim ljudima, svojim prijateljima. O dobrim ljudima u „mračnim vremenima.“

      Posebno podvlačim ona mesta u romanu koja, po mom  čitalačkom uverenju, izražavaju suštinu razmišljanja Radmile Karlaš: „Ljubav. Mržnja. Sve to čini vibracije od kojih je satkano naše stanište. Ubiti znači nositi u sopstvenim kostima užas ubijenog. Ukradeno zrači. Prokletstvom.“

Nesreća Bosne dobila je biblijske razmere: „Trn nije zaboden samo u moje srce, već i u srce moje zemlje. A moja zemlja je  dio ove planete, univerzuma. I kad ona krvari, krvari i univerzum...“

           Roman „Četvorolisna djetelina“ Radmile Karlaš otvara na jedan ličan, intiman način, pripovest o tamnom bosanskom vilajetu, o mraku koji je pokuljao iz dubina, uništavajući sve ono što su u toj čudnoj, blagoslovenoj ali i ukletoj zemlji ljudi gradili vekovima. Pa ipak, pored svega, Radmila Karlaš možda i pomalo naivno, veruje u pobedu dobra. Bajkovitom završnom pričom o traganju za „čevtorolisnom djetelinom“ želi da nas ubedi kako traganjem za smislom, za nadom, za dobrotom, zlo može biti potisnuto i vraćeno u mrak iz kojeg je došlo. To je plemenita ideja, mada mi se ipak čini da je bliže istini kako je, na nesreću, zlo neuništivi deo  ljudske prirode.

Kad utihnu melezi

"Kad utihnu melezi" prvenstveno je antifašistički roman. Istovremeno, njegov je moto da se nijedna politika ne smije nametati kao tutor umjetničkom izražavanju i kreativnosti, niti vršiti represiju nad njima.

Ahmed Burić

Melezi Radmile Karlaš ljudi koji misle svojim glavom, kozmopoliti, a da je roman oda ljudskoj gluposti. Također se osvrnula i na probleme s kojima se ova književnice susreće u Banjoj Luci zbog svog angažmana. Romani Radmile Karlaš suštinski se bave zlom, ali da iz njih izrasta dobro i kako imaju i "terapeutsko djelovanje". Autorica pokušava prikazati šta smo mi sebi učinili i koliko je zlo besmisleno. Radmila Karlaš je važan autor jer malo je ljudi koji su kadri pogledati zlu u oči i odgovoriti mu dobrim.   

Stura

Oprez! Ovo je narodski a naše! Kapitalno štivo dostupno svima, i pametnima i glupima i lupanim i prolupanim i redovnicima i izrodima. Kad utihnu Melezi… prolarmaju Bezubi… nevine čivije. Desi se čudo okruglo na ćoše, jahači apokalipse poskapaju od bijesa…

...pa iznova, dizanje zavjese. "Melez" je pogrda, i na standardnom turskom i novobosanskom, a Microsoft Word riječ prevodi na Mješanaca (bože me prosti), - čovjeka porijeklom od roditelja koji nemaju istu boju kože... isto je i na starosrpskohrvatskom; podcrtava se nepogodna, ili nespretna, rasna ne-pripadnost. U starim mezopotanijskim mitovima, Melez je demon, lav s krilima orla, stepenastim zmajevskim repom, kozijim nogama i tako dalje... mješavina raznorodnih zvijerki, koja se ukazuje uz gromove i uragane, sijući kužnu zarazu. Jedini demon u istoriji demonizma bez ijednog obožavaoca ili sljedbenika, bez kulta, bez ijednog dobrog dijela, pravi šatrovački Mamlaz. Knjiga se ne poznaje po omotu ili naslovu, naravno. Kad utihnu Melezi, drugi roman Radmile Karlaš, mnogo je više od naslova, ali prije čitanja ”sadržaja” treba se uhvatiti i bukvalnog i metaforičkog značenja sama naslova. Ostalo ne će doći samo od sebe. ”Sadržaj” je pod navodnicima jer sam tekst, likovi, fabula (hmm), sve riječi i rečenice su tu da vas/nas zavedu do nekog ”spasa”, izlaza iz labirinta (gdje čuči Zvijer), babine uspavanke, literarnog klimaksa; sadržaj je tek nit oko koje se sklupčalo sve drugo... scene iz neke priče, burleske, paralelnih stvarnosti, snimci iz neke skrivene kamere, alegorije i simboli, naredbe i depeše, dogme i apsurdi, stari dobri nadrealizam i najnoviji postsocijalrealizam... sa potrebnim odmakom. Sve počinje Melezijadom, grandioznom himnom, fanfarama i marš-taktom... znači, Melez je možda i proleterski Bauk. Kružeći po foteljama preporođen kao nacista i neprevaziđen paranoik, uz sve specijalne efekte modernog medijskog ratovanja, gromove i munje, Melez je stupio na scenu... i roman je svečano otvoren. Kao živa rana... u TV programu Ćeraćemo se još! 

  

klik za ON LINE KNJIŽARU

BANJALUKA: Deset najčitanijih književnih ostvarenja - link za DEPO

BANJALUKA: Deset najčitanijih književnih ostvarenja

Za razliku od prethodnih godina, kada su Banjalučani uglavnom čitali „laka štiva“ stranih autora, u 2009. godini slika je malo drugačija. Tako su se na policama naših sugrađana našla i neka domaća imena poput Vladimira Pištala, Miljenka Jergovića, Radmile Karlaš i drugih. U godini na izmaku dosta je bio popularan i Khaled Hosseini, a šta su to Banjalučani najradije kupovali i čitali provjerili smo u knjižarama "Biblioner", "Kultura" i "Littera" i predstavlja vam top deset listu svjetskih i domaćih ostvarenja.

Pripremila : Mirna Pijetlović

1. TESLA, PORTRET MEĐUMASKAMA, Vladimir Pištalo

"Tesla, portret među u maskama", dobitnik NIN-ove nagrade 2008., romansirana je biografija velikog znanstvenog genija Nikole Tesle, napisana vješto i originalno kako bi izbjegla zamke u koje taj žanr lako upada. Kombinujući istorijografsku građu i poetsku slikovitost, Pištalo ispisuje lirsku biografiju koja istovremeno funkcioniše kao hronika epohe i kao lična pripovijest o privatnim i javnim usponima i padovima Nikole Tesle. Izvanredan stil pisca koji se trenutno javlja s američke adrese, nadmašuje sve obljetničke pokušaje „približavanja” i objašnjavanja Teslina genija i čitateljima pruža užitak u susretu s literarnim djelom kojem su lik i djelo Nikole Tesle povod, ali ne i svrha.




          2. IZGUBLJENI SIMBOL, Dan Brown

Pisac je ovog puta odabrao da svog junaka, profesora simbologije sa Harvarda Roberta Lengdona, pošalje u Washington. Tamo bi on trebalo da održi predavanje na poziv svog mentora, direktora centralne američke naučne institucije Smitsonian instituta, visokog funkcionera vašingtonske masonske lože Pitera Solomona (masona 33 stepena). Narednih 12 sati, koliko traje radnja romana, Lengdon otkriva da je Solomon kidnapovan, pošto je u sali gdje je trebalo da se održi predavanje našao ruku nabijenu na kolac. Na ruci su istetovirani određeni simboli, a tek na osnovu prstena on prepoznaje da je pripadala Solomonu. Stiže mu poruka da će njegov mentor biti ubijen ako ne pronađe gdje se nalazi tajna masonska piramida u Vašingtonu.  On, takođe, mora da sazna ključnu riječ koja daje neslućenu moć.

3. LOVAC NA ZMAJEVE, Khaled Hosseini



Ovaj snažan debitantski roman pripovijeda o žestokoj okrutnosti i žestokoj ljubavi koja iskupljuje. Oboje mijenjaju život Amiru, mladom i bogatom pripovjedaču, koji sazrijeva u posljednjim mirnim danima svoje otadžbine, prije revolucije i upada ruske vojske. Ali politički događaji, čak i oni dramatični poput ovih prikazanih u Lovcu na zmajeve, samo su dio ove priče. U Lovcu na zmajeve Khaled Hosseini nam daje živopisnu i životnu priču koja nas podsjeća na to koliko se njegov narod bori da trijumfuje nad silama nasilja - silama koje mu i danas prijete. Moćna knjiga bez lažnih ukrasa, bez prenemaganja - samo žestoka, snažna proza. Intimna istorija o porodici i prijateljstvu, izdaji i spasenju kojoj nije potreban atlas i rječnik da bi nas zaokupila i prosvijetlila. Pojedini dijelovi Lovca na zmajeve su surovi i teški, a ipak je to knjiga koja odiše ljubavlju.



4. POBJEDNIK OSTAJE SAM, Paulo Coelho

Kult slavnih ličnosti vrlo je snažan i oslikava našu epohu... smatra brazilski pisac Paulo Coelho, čiji je novi roman policijski triler pod naslovom "Pobjednik je sam". Coelho se poslužio ovom "nasilnom formom" kako bi opisao svijet slavnih ličnosti. Radnja romana događa se tokom filmskog festivala u Cannesu, što je logičan izbor, jer je to događaj  koji uvijek okuplja gomilu slavnih, pa kada se tu nađe i u ljubavi razočaran ruski milioner... eto razloga za seriju ubistava.

5. ČETVOROLISNA DJETELINA, Radmila Karlaš

Roman koji govori o zločinima nad Bošnjacima u Prijedoru za vreme rata. Četvorolisna djetelina je prvi roman iz Republike Srpske koji otvoreno govori o zločinima koji su u ovom delu BiH počinjeni nad prijedorskim Bošnjacima, o etničkom čišćenju u spisateljičinom gradu, odnosno o temama o kojima su književni i ne samo ti krugovi u većini slučajeva ćutali u ovom delu Bosne i Hercegovine. Takođe, roman govori i o potrebi da se pomogne razorenoj i bolesnoj Bosni i Hercegovini u kojoj se multietničnost, kako ona u svom romanu navodi pretvorila u „izanđali kotačić, koji se okreće i okreće, stvarajući sve veću buku što rđa postaje veća, dok na kraju ne zarđa potpuno i fleka na metalu i čovječiji sluh”.



6. LOVAC U ŽITU, Jerome David Salinger

Roman "Lovac u žitu" je po mnogo čemu neobičan i baš zato izaziva "ljubav na prvi pogled". Uprkos proticanju vremena, koje je donekle izmijenilo interesovanja mladih, ovaj roman gotovo da ništa nije izgubio od zanimljivosti, svježine i aktuelnosti. Pričalac, glavna ličnost romana, Holden Kolfild, o događajima govori kada je sve već preživio i razbolio se. U trenutku kada je u bolesničkoj postelji, svojom pričom obuhvata sve ono što mu se dogodilo u nekoliko dana oko Božića. Zapravo, tada je već po ko zna koji put izbačen iz škole, ne želi da se odmah vrati kući i tri dana provodi praktično na ulicama Njujorka, zavirujući u najtamnije strane velegradskog života susrečući, pored ostalih, i ljude iz polusvijeta. Roman je njegovo kazivanje koje ima isti tempo od prve do posljednje rečenice, bez zastajkivanja, ne gubeći ni jednog momenta od zanimljivosti.

7. SJENKA VJETRA, Carlos Ruiz Zafon

Barselona 1945. godine, grad polako zacjeljuje svoje rane iz rata, a Danijel, sin trgovca antikvarnim knjigama, koji tuguje zbog gubitka majke, nalazi utjehu u misterioznoj knjizi Sjenka vjetra, koju je napisao izvjesni Hulijan Karaš. Ali kada je krenuo da pronađe druge naslove istog autora, on dolazi do šokantnog otkrića: neko sistematski uništava svaki primjerak svake knjige koju je Karaš napisao! Zapravo, Danijel možda posjeduje poslednji primjerak Karašovih knjiga. Uskoro, njegova prividno bezazlena potraga otvara vrata jedne od najmračnijih tajni Barselone – epske priče o ubistvu, ludilu i ukletoj ljubavi.



8. DVORI OD ORAHA, Miljenko Jergović

Ovaj je roman velik i po obimu, i po temi, i po literarnoj vrijednosti. Radi se o Jergovićevoj umjetničkoj fresci dvadesetog vijeka kroz priču o jednoj dubrovačkoj porodici.
Solidan, kvalitativno neujednačen roman propuštenih prilika, u kojemu je autor ostao prepoznatljiv s likovima djece, staraca i čudaka, te u opisima rubnih egzistencijalnih situacija - smrti, smijeha, rađanja i sna, a ostalo se čini kao pretrpavanje povijesnom građom s kojom muke imaju i pisac i čitatelj.

9. IGRA ANĐELA, Carlos Ruiz Zafon

Barselona – dvadesete godine prošlog vijeka. U turbulentnom vremenu u kome je život težak i neizvjestan, mladi pisac David Martin, opsjednut nemogućom ljubavlju, dobija ponudu od misterioznog izdavača da napiše knjigu kakva nikada nije napisana u zamjenu za bogatstvo i, možda, nešto više… Kroz kontakt sa tajanstvenim izdavačem, David se upliće u mračnu priču koja je započeta prije mnogo godina. Što više pokušava da se izvuče iz komplikovane situacije u kojoj se nalazi, sve više postaje dio niza tragičnih dešavanja.  Svojim blistavim pripovjedačkim majstorstvom, autor nas vraća u Groblje zaboravljenih knjiga, uvlačeći nas u veliku avanturu punu intriga, romanse i tragedije, kroz lavirint tajni i obmana, gdje se čari knjige, strasti i prijateljstva prepliću u veličanstvenoj pripovjesti.


10. OKORJELA ZEMLJA ČUDA I KRAJ SVIJETA, Haruki Murikami

Roman "Okorjela zemlja čuda i Kraj svijeta" predstavlja zanimljiv spoj sajber-panka, kafkijanske fantazije, detektivskih romana i mitske strukture. Čine ga dvije pažljivo konstruisane paralelne priče sa elementima sf-a, koje se naizmjenično smjenjuju. Prva priča smještena je u “Okorjeloj zemlji čuda” dok druga nosi naziv “Kraj svijeta”.